Početak devedesetih prevratničko je razdoblje hrvatskog filma, doba u kojem je starija generacija otišla na margine, a mlada nahrupila kao dio entuzijastičnog vala nazvanog Mladi hrvatski film. Taj pokret činio je bolje lice hrvatske kinematografije 90-ih, ne samo u igranom, već i u dokumentarnom filmu. Jednu od ključnih uloga u razvoju mladog hrvatskog dokumentarca imala je producentska kuća Factum osnovana sredinom 90-ih, koja je unijela svježu krv i novi pristup u dokumentarno stvaranje. Slavni trojac Factuma, Dalibor Matanić (kasnije redatelj filma Blagajnica hoće ići na more), Stanislav Tomić i Tomislav Rukavina stvorili su tri važna dokumentarca - Metropola, omnibus od tri priče o rubnom životu grada Zagreba, Bag, film o životu u Karlobagu, malom gradiću važnom za prometno povezivanje sjevera i juga te Sretno, dokumentarac o labinskom rudniku pretvorenom u umjetnički centar. Ove filmove odlikuje ludizam, zaigranost i oslobođenost forme od izražajnih konvencija standardnog dokumentarca. Takvi su i drugi poznati Factumovi dokumentarci kao što su Una storia Polesana i Godine hrđe Andreja Korovljeva, Jurić: Tvrđa 1999 Zvonimira Jurića i O kravama i ljudima Zrinke Matijević i Nebojše Slijepčevića. Godine hrđe nagrađeni je dokumentarac impresivne fotografije, a Jurić: Tvrđa 1999 dojmljiv je po kombiniranju intimne priče autora vječno vezanog za svoj Osijek i zaigranog stila. Kruna Factumove produkcije je ovogodišnji sjajni nagrađivani dokumentarac Biljane Čakić Dečko kojem se žurilo, potresna priča o autoričinoj potrazi za bratom, nestalim u ratu. Factum je znan i kao producent vrlo provokativnih filmova koji obrađuju vruće društveno-političke teme hrvatske stvarnosti.

      Hrvatska radio televizija najplodniji je producent dokumentarnih filmova u nas. Uz mnogobrojne dokumentarce snimljene samo za televizijsko prikazivanje, pretežno informativne i edukativne namjene, Televizija je producirala velik broj umjetnički ambicioznih dokumentarnih filmova. Plašitelji kormorana Branka Ištvančića, crno-humorna životna priča o jednom od najčudnijih zanata na svijetu, po mnogima je najbolji hrvatski dokumentarac 90-ih. Vinko Brešan, prije nego što je postao veliki igranofilmski redatelj, bio je veliki dokumentarist, a njegovi filmovi Hodnik i Zajednički ručak dobitnici su mnogobrojnih nagrada. Dok Brešan na blago satiričan i komičan način prikazuje svijet državnih sudova i kantini za siromašne, Dražen Žarković (igrani filmovi Novogodišnja pljačka i Ajmo Žuti) u filmu Šalter nudi urnebesni presjek ljudskih mušica i ostalih karakternih osobina kroz prikaz svakodnevnog života jednog šaltera za žalbe. Još jedan pobjednik Dana hrvatskog filma jest Vlado Zrnić s impresivnim filmom Mirila, koji koketira s eksperimentalnošću. Izdvojimo i dokumentarac Pogačica, ročelica, mendulica i ostale filmove Vlatke Vorkapić te potresni Radio Krapina Jelene Rajković.

      Ako je ovdje riječ o filmovima koje su režirali mladi, novi redatelji, onda je očito da je Akademija dramske umjetnosti kao producent imala vrlo važno mjesto u proizvodnji takvog filma. Akademijin najrazglašeniji film jest sjajni Dvoboj Zrinke Matijević. Dvoboj majke i njenog djeteta, koje ne želi jesti, Matijević je pretvorila u minimalističko čudo uzbudljivog dokumentarnog pripovijedanja. Ime majke: Naranča Jasne Zastavniković jedan je od najpoznatijih dokumentaraca prve polovice 90-ih, a talentirana Zastavniković pomalo se izgubila u daljnoj karijeri kao redateljica kvalitetnih video-spotova. Ivan Salaj, autor kultnog igranog filma Vidimo se, napravio je vjerojatno najbolji hrvatski dokumentarac na temu Domovinskog rata Hotel Sunja, ali njegov neotkriveni dragulj jest film Drugi kat, podrum, sjajno uznemirujuće ostvarenje koje iskorištava simboličnu blizinu mrtvačnice i rađaone u istoj bolnici. Talentirani redatelji od kojih se puno očekuje su Saša Podgorelec i Goran Kulenović, a ističu se njihovi dokumentarci Dvorište i Zapisi jednog nevjernika. Izvan ovog producentskog trojca, koji je dominirao dokumentarnim filmom 90-ih, napravljeno je još nekoliko vrlo dobrih filmova od kojih posebno izdvajamo nagrađeni film "Bića sa slika" Damira Čućića, priču o veteranima rata.



RASPORED PROJEKCIJA

    14.2.2002., četvrtak, 21 sat
    Otvaranje ciklusa; uvodna riječ: dr. Hrvoje Turković
        Drugi kat, podrum, PR: ADU, HRT; R: Ivan Salaj; 1991.; 14 min.
        Zajednički ručak, PR: HRT; R: Vinko Brešan; 1993.; 17 min.
        Dvorište, PR: ADU; R: Saša Podgorelac; 1993.; 12 min.
        Zapisi jednog nevjernika, PR: ADU; R: Goran Kulenović; 1994.; 7 min.

    21.2.2002., četvrtak, 21 sat
        Ime majke: Naranča, PR: ADU, HRT; R: Jasna Zastavniković; 1995.; 18 min.
        Pogačica, ročelica, mendulica, PR: HRT; R: Vlatka Vorkapić; 1996.; 25 min.
        Mirila, PR: HRT; R: Vlado Zrnić; 1997.; 22 min.

    28.2.2002., četvrtak, 21 sat
        Radio Krapina, PR: HRT; R: Jelena Rajković; 1997.; 33 min.
        Plašitelji kormorana, PR: HRT; R: Branko Ištvančić; 1997.; 30 min.
        Dvoboj, PR: ADU; R: Zrinka Matijević; 1998.; 12 min.

    14.3.2002., četvrtak, 21 sat
        Bag, PR: Factum; R: Dalibor Matanić, Stanislav Tomić, Tomislav Rukavina; 1999.; 20 min.
        Bića sa slika, PR: Boris Poljak, Damir Čučić; R: ; 1993.; 28 min.
        Godine hrđe, PR: Factum; R: Andrej Korovljev; 1999.; 35 min.

    21.3.2002., četvrtak, 21 sat
        Jurić: Tvrđa 1999., PR: Factum; R: Zvonimir Jurić; 1999.; 28 min.
        O kravama i ljudima, PR: Factum; R: Zrinka Matijević, Nebojša Slijepčević; 2000.; 24 min.
        Šalter, PR: HRT; R: Dražen Žarković; 2000.; 26 min.

    28.3.2002., četvrtak, 21 sat
        Dečko kojem se žurilo, PR: Factum; R: Biljana Čakić; 2000.; 52 min.
        Tribina: Hrvatski dokumentarci 90-ih
        Gosti tribine:Zoran Tadić (Akademija dramskih umjetnosti)
Miroslav Mikuljan (Hrvatska radio televizija)
Nenad Puhovski (Factum), Petar Krelja
Ulaz na sve projekcije je besplatan!

U suradnji s:	Akademija dramskih umjetnosti
	Factum
	Hrvatska radio televizija
	Hrvatski filmski savez