Rođen u Zagrebu. Studirao povijest umjetnosti i komparativnu književnost, te filmsku režiju na ADU. Tijekom studija objavljuje eseje i kolumne u Studentskom listu, Gordoganu, Novom prologu, Radiju 101 s kojim surađuje od 1984. Hribarove radiodrame i pastiši osvajaju nagrade na natječajima radio Zagreba, te tadašnjim državnim festivalima. Radi kao asistent režije, scenarist, kuhar, enciklopedist, redatelj tv priloga, organizator news ekipa WTN-a tijekom ratnih operacija u Hrvatskoj. Prvi zapaženi redateljski rad je Prestanite jesti, akademski antidokumentarac (1987), 1991. snima tv film Hrvatske katedrale, koji izlazi dvije godine kasnije. Dobija Oktavijana za kratki igrani film Between Zaghlul & Zaharias (1994). Istu nagradu osvaja Puška za uspavljivanje 1997, Hribarov prvi kinematografski dugometražni uradak. Posljednje godine desetljeća posvećuje društvenoj borbi za pristojnu kinematografsku regulativu, a u predasima snima podmorje i ljude komiškog arhipelaga. (Svijet je velik, dokumentarni film, 1999.).
       Sa svojim filmovima gostovao je na festivalima u San Franciscu 1994. i Veneciji 1996 (Hrvatske katedrale) te Budimpeštanskom 1997 i Pariškom filmskom festivalu 1998. (Puška za uspavljivanje). Hribar piše, režira i producira, redovito u sklopu vlastite tvrtke FIZproduction, proizvodeći propagandne spotove, igrane i dokumentarne filmove.
Otac je četvero djece.