Rođen u Zagrebu, 31. ožujka 1964. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 1983., a 1984. studij filmske i televizijske režije na ADU u Zagrebu. Osnivač, gitarist i pjevač grupe Fui tajfel kroz koju je prošlo oko šezdesetak glazbenika. Za većinu filmova piše glazbu u suradnji s Borisom Runjićem. Televizijski igrani film Dok nitko ne gleda, 1993. nagrađen Oktavijanom na Danima hrvatskog filma, kao i drugi igrani film Svaki put kad se rastajemo, 1995. (također i godišnja nagrada Vladimir Nazor). Isti film na prvom Hrvatskom filmskom festivalu u Puli 1995., nagrađen je Zlatnom arenom za scenarij (L. Nola), za fotografiju (T. Pinter), za kostimografiju (V. Ivanković), za sporednu žensku ulogu (N. Perišić-Nola). Igrani film Rusko meso (1997.) nagrađen je Zlatnom arenom za masku na festivalu u Puli. Upravo dovršava svoj četvrti igrani film Nebo, sateliti. Također je i autor glazbenih videospotova, npr. Čekam te (Zg glumice). Istodobno piše i režira za kazalište npr. Noćni let (1992., Teatar Itd.), Ptice II (1995., Teatar Itd.). Uz V. Grubišića, K. Gančeva, N. Hitreca, I. Miladinova i M. Miošića jedan od osnivača OTV-a.