Peto predavanje Filmske čitanke | Željka Matijašević: Nedovršeno traumatsko žalovanje ili dovršena melankolija?
Ovogodišnje izdanje Filmske čitanke, nazvano S druge strane zrcala, organizira seriju besplatnih javnih predavanja koja su objedinjena temom odnosa psihoanalize i filma. Predavanje Željke Matijašević održati će se u subotu, 10. 10. u 19 h u Kinoklubu Zagreb!
Problemu autoanalize u filmu Sinova soba (La stanza del figlio, 2001, r. Nanni Moretti) koji je poseban zbog izrazitog manjka psihološkog i patološkog senzacionalizma koji prevladava u mainstream kinematografiji, pristupit će se preko lika psihoanalitičara kojem pogiba sin. Traumatski događaj koji uzrokuje specifičan oblik žalovanja poslužit će kao temelj propitivanja odnosa 'normalnog' i patološkog u psihoanalizi, odnosno kontinuiteta 'normalnog' i patološkog utemeljenog u Freudovom eseju „Žalovanje i melankolija“. Problem traumatskog iskustva - smrti djeteta, koje onemogućuje kontinuitet normalnog i patološkog, razmotrit će će unutar konteksta emocionalnih i psihičkih problema, kao i traumatskih iskustava koje psihoanaliza može ili ne može terapijski obuhvatiti. Naposljetku, bit će obrađeno pitanje traumatskog reza i onih razina traume gdje je psihoanalitička praksa posve nemoćna, kao i pitanje psihoanalitičkog terapijskog optimizma i pesimizma.
Željka Matijašević rođena je 07.07.1968. u Zagrebu gdje je završila osnovnu i srednju školu (XV. Gimnaziju). 1993. godine stekla je diplomu Filozofskog fakulteta u Zagrebu (studij komparativne književnosti i francuskog jezika i književnosti). Od 1995. do 2000. godine pohađala je magistarski i doktorski studij na Sveučilištu Cambridge (Trinity College), Faculty of Modern and Medieval Languages, gdje je stekla naslov magistra znanosti (M.Phil in European Literature) te doktora znanosti (Doctor of Philosophy). Njezina doktorska disertacija razmatra odnos lakanovske psihoanalize i filozofije. Od 2000. godine zaposlena je na Odsjeku za komparativnu književnost, a 2019. godine izabrana je u redovitu profesoricu u trajnom zvanju. Njezini su temeljni znanstveni interesi teorijska i primijenjena psihoanaliza (Freudova psihoanaliza, Adlerova individualna psihologija, Jungova analitička psihologija, škola objektnih odnosa – Bion, Fairbairn, Winnicott, teorija Melanie Klein, psihologija sebstva Heinza Kohuta); utjecaj psihoanalize na književnost, film i kulturalne i društvene teorije; odnos psihoanalize i filozofije; politička psihologija/psihoanaliza. Ostala znanstvena područja uključuju kontrakulturni pokret, te odnos antipsihijatrije i kulture. Autorica je šest znanstvenih knjiga: Lacan: ustrajnost dijalektike (HFD, 2005), Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan (AGM, 2006), Uvod u psihoanalizu: Edip, Hamlet, Jekyll/Hyde (Leykam, 2011), Stoljeće krhkog sebstva: psihoanaliza, društvo, kultura (Disput, 2016), Drama, drama (Disput, 2020) i The Borderline Culture: Intensity, Jouissance, and Death (Rowman and Littlefield, 2021). Također je napisala dva književna djela: Crna limfa/Zeleno srce: alternativni leksikon duše (Zagreb: Durieux 2017), te psihoanalitički roman Obrane okusa smrti (Zagreb: Durieux 2020). Objavila je i publicističko djelo Crno,bijelo sivo: psihoanaliza ambivalencije (Durieux, 2025). Predavačica je na diplomskom studiju psihoterapijskih znanosti na Sigmund Freud University Vienna/Ljubljana (SFU Ljubljana), na programu Analitička psihologija Carla Gustava Junga. Članica je La Fondation Européenne pour la Psychanalyse, Savjetodavnog odbora Psychoanalysis and Politics.